Član HMI-a fra Ivan Dugandžić proslavio zlatnu misu

Večernjom svetom misom 24. srpnja koju je od 19 sati predslavio apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto, petorica franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije, fra Ivan Dugandžić, fra Tomislav Pervan, fra Ante Kutleša, na službi u Međugorju, te fra Vitomir Musa na službi u Širokom Brijegu i fra Ante Leko na službi u Posušju, proslavili su svoje zlatne mise, 50 godina od prve mise.

Na početku je sve pozdravio međugorski župnik fra Marinko Šakota, kazavši kako je velika radost u Međugorju na uočnicu zaštitnika župe svetog Jakova kada se ”sa zahvalnošću Bogu i graditeljima sjećamo 85 godina od izgradnje križa na Križevcu i 50 godina od završetka izgradnje naše župne crkve”.

– Slavimo euharistiju, na koju nas naš Spasitelj Isus Krist poziva da blagujemo s njim i da se, slušajući njegovu riječ i hraneći se njime koji je Kruh života, postajemo njemu sve sličniji. Hvala ti, Gospodine, na daru ove petorice časne i zaslužne naše braće i tvojih svećenika! Hvala vam, draga braćo, na uzornom životu i plodnom djelovanju na njivi Gospodnjoj, kazao je fra Marinko.

Mons. Pezzuto na početku misnog slavlja sve je pozdravio i naglasio kako je ovo slavlje tipično franjevačko, a ”mi ćemo se svi udružiti, ne samo u lijepim željama, nego i u molitvi za ovu petoricu braće franjevaca koji slave pedeset godina svećeništva”.

– Molitva kršćanske zajednice je jako važna za svećenike u Crkvi, a zajedno s molitvom je važna i podrška, solidarnost, emocionalna podrđka onima koji su potrošili svoj život za druge, kazao je mons. Liugi Pezzuto osvrnuvši se u svojoj propovijedi na pitanje majke Zebedejevih sinova ”u korist povlastica za dvojicu sinova u kraljevstvu koje je Isus navijestio”.

– Prema evanđeoskoj poruci i prema kršćanskoj kulturi, pojmovi “autoritet” i “odgovornost” su sinonim za “spremnost na služenje”. Tako u igru ulazi ideja o “služenju”, jer “Sin Čovječji”, to jest, Poglavar mesijanskog kraljevstva „nije došao da bude služen, nego da služi.“

To znači da među nama, koji slijedimo Krista, “nema mjesta za dominaciju, autoritarnost, ambiciju i želju za vlašću”. I ako ste primijetili, sve to (dominacija, autoritarnost, ambicija i vlast) ruši društveno i crkveno zajedništvo, kao što se u biti dogodilo, kada se majka Zebedejevih sinova obratila Isusu kako bi tražila nešto u korist svojih sinova: ostali su se apostoli razgnjevili na dvojicu braće, na Jakova i Ivana, jer je „ponašanje njih dvojice izgledao kao nelojalna konkurencija u zajedničkoj ambiciji”, kazao je mons. Pezzuto, pojasnivši kako ”u crkvenoj zajednici, koja slijedi teološku viziju Crkve, koju nam je predstavio ekumenski Drugi vatikanski sabor, i u kontekstu opće hijerarhijske strukture koju je htio i uspostavio sam Krist, svaki član Crkve je značajan, u skladu sa “statusom” i “poslanjem” koji su mu povjereni”.

– To znači da, kao kršteni i krizmani, svi imamo pravo glasa i svi smo odgovorni za Crkvu, iako na različite načine. Zato smo svi mi, neovisno o hijerarhijskom položaju koji zauzimamo u Crkvi, dužni biti prisutni i djelatni u našim biskupijama, u našim župama, u našim redovničkim zajednicama, u našim kršćanskim i katoličkim udruženjima, prihvaćajući Isusov životni stil, sluge Boga Oca i ljudi. Ali mi nećemo moći dostojno ostvariti ovo zajedništvo u besplatnom služenju ako ne preuzmemo istu Kristovu sudbinu, koji je došao, osim da služi, također i da “da svoj život kao otkupninu za mnoge”, kazao je nadbiskup Pezzuto koji je pozvao sve a posebice franjevce koji slave pedeset godina svećeništva da uzdignemo ”svoju hvalu i zahvalnost Presvetom Trojstvu za ono što se udostojalo dati svakome od vas osobno, i preko vas svetoj Majci Crkvi”.

– Našoj se hvali svakako ujedinjuje i Djevica Marija, prema kojoj se njeguje posebna pobožnost u ovoj župi. Njoj se obratimo, “mi prognani sinovi Evini… u ovoj suznoj dolini”: neka nas zagovara kod Sina, koji gledajući Majku svoju i Majku našu, neće propustiti izliti na nas obilje svoga milosrđa, riječi su kojima je apostoslki nuncij u BiH Luigi Pezzuto zaključio svoju propovijed.

Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko na kraju se obratio zlatomisnicima i čestitao im zlatni jubilej, kazavši kako im je ”velike stvari učinio Svevišnji. Prije pedeset godina uvrstio vas je u red svojih svećenika, opečatio neizbrisivim biljegom svećeništva, i dao u vaše ruke svoje svete sakramente, i stavio u vaša usta svoju riječ, te vas poslao u svijet pozivati na obraćanje i prihvaćanje ponuđenog spasenja i da to činite na sve načine, sa svih krovova, u zgodno ili nezgodno vrijeme”

– Zahvaljujem Gospodinu za dar vašega života, zvanja i služenja, a svakome od vas na predanom životu i radu. Sve što je ovom Hercegovačkom franjevačkom provincijom i ovim krajem prohujalo u ovih pedeset godina i vas je, kao članove te provincije, itekako dotaklo, kazao je fra Miljenko, naglasivši kako su prošli kroz teška vremena i da im uz brojne radosti nije nedostajalo ni boli, ni suza.

Fra Ivan Dugandžić se na kraju, u ime svih zlatomisnika, zahvalio svima na organizaciji te onima koji su svojim dolaskom uzveličali ovo slavlje. Fra Ivan je spomenuo i trojicu braće koji su otišli u vječnost, a trebali su zajedno s njima slaviti zlatnu misu, to su fra Jozo Vasilj, fra Ljubo Vlašić i fra Dragan Škrobo. Darove od pape Franje, zlatomisnicima je podijelio mons. Luigi Pezzuto, kojemu je uz nadbiskupa Hosera i biskupa Ascolija mons. Giovannija D’Ercolea koncelebriralo još 137 svećenika. (medjugorje.hr)

Zahvalni za dugogodišnji profesorski rad na KBF-u Zagrebu te za dugogodišnje sudjelovanje u radu HMI-a, fra Ivanu Dugandžiću od srca čestitamo i želimo Božji blagoslov za njegovo sadašnje duhovno i pastoralno djelovanje u župi Međugorje.