Na Blagovijest proslavljen Dan HMI-a

Na svetkovinu Navještenja Gospodinova Hrvatski mariološki institut Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu proslavio je svoj dan. Euharistijsko slavlje u crkvi sv. Martina predvodio je predstojnik prof. dr. sc. Ivan Karlić, u koncelebraciji više svećenika. Liturgijsko pjevanje predvodile su članice HMI-a s. Cecilija Pleša i izv. prof. dr. sc. s. Katarina Koprek.

U propovijedi prof. Karlić je, među ostalim, naglasio da drugi naziv današnje svetkovine Blagovijest jasnije izražava da je riječ o blagoj, dobroj vijesti koju je anđeo uputio Mariji, a to je priopćenje da je Marija puna milosti Božje, da je zbog svoje vjere i poniznosti našla milost u Boga i time postala zemaljska Majka Sinu Božjemu. Istaknuo je da se od Marije tražila velika hrabrost da, kao službenica Božja, prihvati anđelov navještaj. Nama je to možda razumljivo, ali onima udaljenijima od vjere takav govor djeluje čudnim, zamijetio je predstojnik Karlić. „Ni Mariji nije zasigurno bilo bolje, zasigurno je bila izvrgnuta ogovaranjima svojih poznanika, koji su na njezinu trudnoću mogli gledati samo zemaljskim očima. U tom smislu, njezino ‘Neka mi bude po riječi tvojoj!’ ima dodatnu snagu i poticaj da smo uvijek, bez obzira na okolnosti, pozvani u vjeri otkrivati i prihvaćati volju Božju, i ne samo onda kada ide ‘sve po mom’,“ kazao je predstojnik Karlić. Istaknuo je važnost molitve Anđeo Gospodnji kojom se tri puta dnevno sjećamo upravo sadržaja Navještenja Gospodnjega.

U drugom dijelu programa, koji se odvijao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, nazočne je pozdravio prodekan KBF-a doc. dr. Anto Barišić te HMI-u zaželio još mnogo godina plodnoga znanstveno-istraživačkoga rada.

Slijedilo je izlaganje članice HMI-a dr. sc. Mirele Hrovatin na temu „Štovanje BDM i zavjeti hodočasnika kao kulturološki fenomen“. Predstavila je povijesne i kulturološke temelje i razvoj zavjetne prakse kod katolika s posebnim osvrtom na hodočašće. Pojasnila je kako se u osnovi zavjetne prakse krije povezanost sa starijim pretkršćanskim poimanjem svijeta i svetoga, pa se neki aspekti zavjeta odnose na nekadašnje židovsko, praslavensko i praindoeuropsko usmeno pravo i obavezu održavanja danog obećanja u sklopu molitve. Pokazala je da su takvi stavovi u osnovi hodočasnikove potrebe redovnog odlaženja u svetišta posvećena Mariji ali i svecima, kao posebno određenom mjestu susreta čovjeka i svetoga kroz zavjetnu molitvu. Predstavila je različite motive zavjetnih molitava iz svetišta Majke Božje Bistričke, blaženog Ivana Merza i blaženog Alojzija Stepinca te utjecaje na odabir zavjetne molitve kod pojedinaca. Zaključno je pokazala kako se osobna pobožnost koja se odnosi na zavjete mijenjala u novije vrijeme, posebno nakon Drugog vatikanskog koncila, te je od molitve s obećanjem (u vidu dara, hodočašća i slično) prelazila postupno u običnu, jednostavnu molitvu ili nakanu bez posebnog obećanja ali sa značajnom promjenom osobnosti nakon takvog iskustva sa svetim koje posredno utječe i na poimanje društvenog okruženja i vlastitog mjesta u njemu.

Potom je predstavljen nedavno objavljeni zbornik radova „Mariologija nakon Drugog vatikanskog koncila: prihvaćanje, rezultati i perspektive“, čiji su urednici Tomislav Filić i Andrea Filić, koja je govorila o zborniku. Posebno se osvrnula na tri preminula člana HMI-a koji su sudjelovali na međunarodnom mariološkom kongresu u Rimu 2012. godine: na prof. Adalberta Rebića, koji je bio 25 godina predstojnik HMI-a, prof. Marijana Biškupa i dr. sc. Bruna Pezu. Kratko je predstavila radove zbornika te potom naglasila važnost Drugoga vatikanskog koncila i onih generacija koji su mu bili bliži od nas danas, a koje mi danas ne smijemo zaboraviti.

Doc. dr. sc. s. Valerija Kovač